Infekcije mokraćnog sustava najčešće se bakterijske infekcije, od kojih relativno često obolijeva velik broj žena. Mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog puta, pa ih dijelimo na:
infekcije donjih mokraćnih puteva (mokraćni mjehur, mokraćna cijev)
gornjih mokraćnih puteva (bubreg, mokraćovod)
Žene češće obolijevaju od urinarnih infekcija zbog anatomske strukture mokraćne cijevi koja je kod žena kratka pa se infekcija lako prenosi do mokraćnog mjehura ili čak dalje do bubrega. Oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, a gotovo dvije trećine će jednom u životu imati cistitis. Od te dvije trećine, njih 25% će patiti od ponavljajućih infekcija mokraćnog mjehura.
Više od 85% infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz crijeva ili rodnice oboljele osobe. To je najčešće Escherichia coli, zatim Staphylococcus saprophyticus, a u bitno manjem postotku Proteus mirabilis, Pseudomonas aeruginosa te Klebsiella spp.
Simptomi infekcije mokraćnog mjehura
Cistitis (infekcija mokraćnog mjehura) i uretritis (infekcija uretre) su najčešće infekcije mokraćnog sustava kod kojih zbog povećane koncentracije bakterija dolazi do upale.
Simptomi koji najčešće upućuju na infekciju donjih dijelova mokraćnog sustava mogu varirati od blagih, pa do vrlo jakih, naglih i neugodnih, a uključuju:
učestalo mokrenje (polakizurija)
bol i pečenje pri mokrenju (dizurija)
neodgodiva potreba za mokrenjem
mokrenje noću
zamućeni urin
neugodan miris urina
prisutnost krvi u urinu
bol u lumbalnom području
Problemi u liječenju infekcija mokraćnog mjehura
Usprkos ciljanoj i pogođenoj antibiotskoj terapiji, često dolazi do ponavljajućih urinarnih infekcija. To se događa jer bakterije postaju otporne na antibiotike, ili antibiotici uopće ne dopiru do bakterija koje se skrivaju na stijenkama mokraćnog mjehura u biofilmovima.
Ako ni nakon nekoliko kura antibioticima niste uspjeli izliječiti infekciju mokraćnog mjehura, vrijeme je da pokušate ciljanom terapijom biljnim pripravcima. No, neovisno o tome liječimo li urinarnu infekciju antibioticima ili biljnim pripravnica, važno je provoditi i opće mjere zaštite od urinoinfekcija:
Prevencija je najvažnija
Unositi minimalno 8 čaša vode na dan. Na taj način provodi se bolje filtriranje patogenih bakterija mokrenjem.
Često mokriti i ne zadržavati mokraću.
Obavezno se pomokriti nakon spolnog odnosa, jer se bakterije često prenesu spolnim putem. (U tim slučajevima potrebno je liječiti oba partnera.)
Ispravno provoditi higijenu brisanja i pranja, i to u smjeru prema debelom crijevu, a ne obrnuto – da bi se spriječio prijenos patogena sa sluznice debelog crijeva.
Što uzimati s antibioticima?
Uvijek kada su u pitanju infekcije bakterijama koje se “ne daju”, razmislite o uzimanju N-acetil sisteina (NAC-a).
Najveći problem kod tretiranja infekcija mokraćnog mjehura su upravo biofilmovi koje stvaraju bakterije, zbog kojih antibiotik, koliko god da je ciljan, ne dođe tamo gdje treba djelovati. Bakterije su sigurne u svojoj sluzavoj nastambi, a kad završimo s antibioticima, opet provire van i uzrokuju novu staru infekciju.
N-acetil cistein razgrađuje biofilmove, i time otvara put antibioticima (ili biljnim preparatima antibakterijskog djelovanja). NAC svakako sugeriramo uzimati uz prepisani antibiotik kako bi istom omogućili djelovanje.
Na biofilm djeluje i ekstrakt ploda brusnice, koji je ujedno i antiadheziv (sprječava hvatanje bakterije na stijenke mokraćnog mjehura).
NAC i ekstrakt ploda brusnice često se kombiniraju u dodacima prehrani za ciljano djelovanje na infekcije urinarnog trakta.